Moje mišljenje kada su ženski satovi u pitanju je pozitivno. Ja sam inače tip žene koja voli kvalitetne stvari, neka je to jedna stvar, neka je kvalitetna i znam što sam kupila. Omladina sada voli da promijeni, ne gledajući ni kvalitetu, ali to je sada takvo vrijeme. U moje vrijeme, kada kupiš mašinu za veš, frižider, to je stvar koja ti je trajala 40 godina i baciš je jer je ne možeš više gledati. Isto tako je bilo i sa satovima.
Danas ženski satovi više nisu kao što su nekada bili. A nisu ni muški kao što su nekad bili. Nekada su satovi bili točni i pouzdani. Znam da je moj otac govorio da njegov sat nije nikad kasnio, da je uvijek točan bio. Sat se skidao i stavljao pored televizora i znam da je otac znao pogledati kada počne dnevnik i komentirati da je točan. Bio je na mehaničko navijanje. Kasnije su se pojavili oni koji su pored imali kao štopericu, mogao se namjestiti datum, a kod njega je bio mehanički. Bio je sa klasičnim kazaljkama.
U to doba su ženski satovi, mada i muški – djelovali kao moćni satovi i nisu su ih svi mogli ni priuštiti. U mojoj obitelji su većinom svi radili, bili poslovođe pa su ga sebi mogli priuštiti.
Danas bi takvi ženski satovi trebali biti modernizirani jer ove nove generacije vole da je to veliko na ruci, različitih nijansi, da ima različite podloge, kakav je sat, takav da bude i remen, da ima ona 2-3 kružića, onda sat sa samo 4 broja. Ono što se prije koristilo je bilo prejednostavno.
Ono što bi sada trebalo napraviti jest da se sat ne može otvoriti, nego da ga samo urar može otvoriti i da oni promijene bateriju jer su baterije koje mnogi stavljaju jako loše. U današnje vrijeme se gubi na kvaliteti i autentičnosti. Ne možeš ti imati kvalitetu ako se ti ženski satovi samo štancaju po bojama. Prije se puno pažnje posvećivalo proizvodnji, a sada sve ide serijski i tu se gubi na kvaliteti.…